Ako vidiš tvrdnju da hodanje na traci pri brzini 3 mph i nagibu 16-18% „sagoreva 70% više masti nego trčanje po ravnom“, lako je da poveruješ da si našao prečicu. Zvuči moćno, jednostavno i deluje kao savršen trik za mršavljenje. Problem je što ovakve objave skoro uvek mešaju tri različite stvari – procenat energije iz masti, ukupno potrošene kalorije i dugoročan gubitak masnih naslaga.
Upravo tu većina ljudi napravi grešku. Čuju „više masti“ i odmah zaključe „brže mršavljenje“. A to nije isto. Telo tokom niže do umerene aktivnosti zaista često koristi veći udeo masti kao gorivo, ali to ne znači automatski da ćeš na duže staze skinuti više kilograma samo zato što si zamenio trčanje hodanjem uz nagib.
U ovom tekstu dobićeš jasan odgovor šta je stvarno bolje – hodanje na nagibu ili ravno trčanje, kome koja opcija više odgovara, kako da koristiš traku za realno mršavljenje i zašto je najvažnije da ne mešaš „fat burning“ marketing sa stvarnim rezultatima.
Najkraći odgovor – šta stvarno više pomaže kod mršavljenja
Ako gledaš samo procenat energije iz masti tokom treninga, hodanje na nagibu često može da izgleda bolje od trčanja. Međutim, ako gledaš mršavljenje kroz celu nedelju, presudno je nešto drugo – ukupna potrošnja energije, ishrana, oporavak i doslednost.
Zato pitanje nije samo: “Šta više sagoreva masti tokom 30 minuta?”
Mnogo bolje pitanje je: “Šta mogu da radim redovno, bez bola, bez prejedanja posle treninga i bez odustajanja?”
| Cilj | Bolji izbor u praksi | Zašto |
|---|---|---|
| Početak mršavljenja | Hodanje na nagibu | Lakše se kontroliše i manje opterećuje zglobove |
| Veća potrošnja po minutu | Trčanje | Intenzitet je veći i kalorije se brže troše |
| Višak kilograma i slabija kondicija | Hodanje na nagibu | Manji udar i lakši ulazak u rutinu |
| Bolja kondicija i performanse | Trčanje | Jače razvija kardiorespiratornu sposobnost |
| Dugoročno skidanje masti | Ono što možeš ponavljati | Doslednost pobeđuje savršen protokol |
U praksi, najbolji kardio nije onaj koji na papiru troši najviše. Najbolji je onaj koji možeš da ponavljaš iz nedelje u nedelju, uz kontrolu hrane i trening snage.
Odakle uopšte dolazi ova tvrdnja
Tvrdnja sa slike oslanja se na ideju da telo pri nižem do umerenom intenzitetu koristi veći procenat energije iz masti, dok pri višem intenzitetu više prelazi na ugljene hidrate. To jeste tačno kao osnovni fiziološki princip. Pregledi literature i klasične studije o oksidaciji masti tokom vežbanja pokazuju da se oksidacija masti obično povećava od niskog ka umerenom intenzitetu, a zatim opada kada intenzitet postane visok.
Drugim rečima, telo tokom umerenog hoda uz nagib može da koristi veći procenat masti nego tokom bržeg ravnog trčanja. Ali to i dalje ne dokazuje onu bombastičnu poruku sa Instagrama. Zato što postoje dve ključne stvari koje takve objave prećute:
- procenat energije iz masti nije isto što i ukupna količina potrošene energije
- veći procenat „fat use“ u jednoj sesiji nije isto što i veći dugoročni gubitak telesne masti
To je suština cele teme – telo može tokom neke aktivnosti više da se oslanja na mast kao gorivo, a da ipak ukupni efekat na mršavljenje ne bude veći.
Šta nauka stvarno kaže o hodanju uz nagib i trčanju
Jedna novija studija iz 2025. uporedila je popularni treadmill protokol 12-3-30 sa samostalno izabranim trčanjem. Kada su ukupno potrošene kalorije bile izjednačene, hodanje uz nagib je pokazalo veći procenat energije iz masti, ali je trajalo duže i imalo nižu stopu potrošnje energije po jedinici vremena. Drugim rečima, incline walking jeste imao veću relativnu upotrebu masti, ali nije bio efikasniji po vremenu za ukupnu energetsku potrošnju.
To se poklapa sa širim pregledima literature – oksidacija masti jeste često veća pri umerenim intenzitetima, ali kada je cilj gubitak kilograma, ukupna energetska potrošnja, održivost programa, oporavak i doslednost igraju veću ulogu od same „fat burning zone“.
Tu dolazimo do važne razlike:
- ako pitaš „tokom čega telo više koristi masti kao gorivo“ – često će pobediti umeren hod uz nagib
- ako pitaš „šta će mi dugoročno više pomoći da smršam“ – odgovor zavisi od ukupnog plana, trajanja, intenziteta, ishrane i toga šta možeš da radiš redovno
Zato viralna poruka zvuči precizno, a zapravo preskače pola priče.
Da li je brojka od 70% realna
Najkraći pošten odgovor je – ne može da se uzme kao univerzalno tačna.
Zašto? Zato što rezultat zavisi od toga šta se tačno poredi:
- koja je brzina trčanja
- koliko traje trčanje
- da li se poredi procenat energije iz masti ili ukupna količina potrošenih kalorija
- kakva je utreniranost osobe
- da li je osoba jela pre treninga
- kolika je telesna masa
- da li je nagib 12%, 16% ili 18%
Postoje standardne treadmill jednačine za procenu metaboličkog troška. Kada se primeni klasična ACSM logika za hodanje i trčanje, hodanje na 3 mph uz 16-18% nagiba ispada veoma zahtevno i približno ulazi u zonu energetskog troška sličnu ravnom trčanju oko 6 mph, a ne nužno „70% više“. To znači da je sama brojka iz objave veoma verovatno marketinški preuveličana ili izvučena iz uskog poređenja koje nije univerzalno.
Ako pojednostavimo:
- 3 mph je oko 4,8 km/h
- nagib 16-18% je ozbiljan uspon
- takva šetnja nije „lagana šetnja“, nego jak kardio za većinu ljudi
- poređenje sa „running flat“ nema smisla bez tačno definisane brzine trčanja
Kad god vidiš ovako preciznu brojku bez konteksta, treba odmah da ti se upali lampica.

Kako da znaš da li je nagib stvarno dobar za tebe
Visok nagib na traci izgleda jednostavno, ali nije za svakoga isti trening. Osoba od 60 kg, osoba od 100 kg, početnik i neko ko trenira godinama neće doživeti isti nagib na isti način.
Zato ne treba slepo kopirati protokol sa interneta. Mnogo pametnije je da pratiš tri stvari: disanje, tehniku i oporavak posle treninga.
Dobar nagib je onaj na kome:
- možeš da hodaš bez držanja za rukohvate
- ne gubiš prirodan korak
- osećaš rad listova, zadnje lože i gluteusa, ali bez bola
- dišeš ubrzano, ali ne panično
- sutradan možeš normalno da treniraš ili hodaš
Ako moraš da se držiš za traku, savijaš telo napred i vučeš se rukama, nagib je verovatno previsok. Tada broj na ekranu izgleda impresivno, ali realan rad nogu i kardiovaskularni efekat nisu isti.
| Signal tokom treninga | Šta najčešće znači | Šta uraditi |
| Moraš da se držiš za rukohvate | Nagib je previsok | Smanji nagib za 2-4% |
| Boli Ahilova tetiva ili stopalo | Preveliko opterećenje listova | Smanji nagib i skrati trajanje |
| Ne možeš da dišeš kontrolisano | Intenzitet je previsok | Smanji brzinu ili nagib |
| Posle treninga si potpuno iscrpljen | Prevelik stres za trenutnu formu | Ubaci lakši dan |
| Možeš da pričaš kratkim rečenicama | Dobar umeren intenzitet | Nastavi i prati napredak |

Nagib treba da služi tebi, a ne tvom egu. Ako trening izgleda brutalno, ali ne možeš da ga ponoviš, nije dobar plan za mršavljenje.
Veći procenat masti ne znači automatski veće mršavljenje
Ovo je deo koji najviše zbunjuje ljude.
Zamisli dve osobe:
Prva radi incline walk 35 minuta i tokom te sesije koristi veći procenat energije iz masti.
Druga trči kraće, jače i ukupno potroši više kalorija.
Na kraju dana ili nedelje, za gubitak telesne masti nije presudan samo procenat „fat burna“ u jednoj sesiji, već ukupna energetska ravnoteža i to da li taj plan možeš da održiš dovoljno dugo. Zato ljudi često izgube fokus na ono što je stvarno bitno – deficit kalorija, ukupna aktivnost kroz nedelju, snaga treninga i održivost rutine.
Još jedna važna stvar – intenzivniji trening obično više troši ugljene hidrate tokom same aktivnosti, ali to ne znači da „ne topi mast“. Telo koristi različite izvore energije tokom napora i oporavka. Zato je pogrešno svesti celu priču samo na to šta se troši u tih 20 ili 30 minuta dok si na traci.
Mršavljenje ne dobija onaj trening koji zvuči bolje. Mršavljenje dobija onaj plan koji možeš da sprovodiš dovoljno dugo, uz kontrolu ishrane i bez raspada sistema.
Prednosti hodanja na nagibu
Hodanje na nagibu ima ozbiljne prednosti i nema potrebe da ga iko potcenjuje.
Prvo, za mnoge ljude je pristupačnije od trčanja. Manji je udar na zglobove, lakše je kontrolisati intenzitet i jednostavnije je ostati duže u radu bez osećaja da „umireš“ posle nekoliko minuta. To ga čini vrlo dobrim alatom za početnike, gojazne osobe, starije rekreativce i ljude koji imaju višak telesne mase ili nelagodnost pri trčanju.
Drugo, nagib značajno povećava zahtevnost običnog hoda. Uključuje više rada zadnje lože, gluteusa i listova, a povećava i ukupni energetski trošak u odnosu na ravno hodanje. Zato je incline walk odličan izbor kad želiš jači kardio bez prelaska u trčanje.
Treće, mnogi ljudi mogu češće da ga rade. A to je u praksi ogroman plus. Jer trening koji možeš da ponoviš 3-5 puta nedeljno, bez bola i bez psihičkog otpora, često pobeđuje „idealni“ trening koji odradiš jednom pa te posle mrzi tri dana.
Za veliki broj rekreativaca, hodanje na nagibu je realnije, održivije i pametnije od stalnog trčanja.
Prednosti ravnog trčanja
S druge strane, ni trčanje ne treba nepravedno otpisati.
Trčanje obično donosi veću potrošnju energije po minutu. Ako si zdrav, imaš dobru tehniku, podnosiš udar i cilj ti je da u kraćem vremenu odradiš jači kardio, trčanje može biti efikasniji alat. Studije o energetskom trošku hodanja i trčanja pokazuju da trčanje ima veći energetski cost, posebno kada porediš iste distance ili više brzine.
Trčanje takođe više razvija specifičnu kardiorespiratornu sposobnost za one koji žele bolju kondiciju, brže vreme, sportske performanse ili viši aerobni kapacitet. Međutim, to dolazi po cenu većeg opterećenja na mišićno-koštani sistem i većeg rizika da početnik „pregori“ ako krene previše jako.
Trčanje nije lošije za sagorevanje masti. Samo je drugačiji alat.
Šta je bolje za početnika koji želi da smrša
Ako pričamo o prosečnoj osobi koja želi da smrša, ne trenira dugo i nema sportsku bazu, hodanje na nagibu je u većini slučajeva pametniji početak.
Zašto?
- lakše je tehnički
- manji je stres na zglobove
- lakše je duže trajati
- lakše je održati kontinuitet
- manja je šansa da posle nedelju dana odustaneš
To ne znači da treba zauvek da ostaneš samo na tome. Ali kao alat za ulazak u rutinu, potrošnju kalorija i izgradnju kondicije – incline walk je veoma ozbiljna opcija. Posebno ako ide zajedno sa treningom snage i kontrolom ishrane.
Upravo zato je korisno da pročitaš i tekst Kardio ili tegovi – šta je stvarno bolje za mršavljenje jer većina ljudi i dalje misli da je jedino rešenje više kardija, a ne vide širu sliku.
Gde ljudi najčešće greše kada koriste traku
Najveća greška je što traže magični protokol. Danas je to 12-3-30, sutra 16% incline, prekosutra neka „fat burning“ zona sa sata. A istina je mnogo jednostavnija.
Ljudi greše jer:
- rade kardio, ali ne kontrolišu ishranu
- očekuju da jedna vrsta kardija reši sve
- ignorišu trening snage
- ne mere napredak na nivou nedelje i meseca
- prebrzo dignu nagib pa ne mogu da budu dosledni
- drže se za rukohvate i tako varaju stvarni intenzitet
- porede „osećaj znojenja“ sa realnim efektom
Nije poenta da trening izgleda brutalno. Poenta je da radi dovoljno dobro i dovoljno dugo.
Ako već koristiš traku, nagib ima smisla samo ako možeš da ga izvedeš bez oslanjanja na rukohvate, uz normalan korak i uz puls koji odgovara tvom nivou spremnosti. Ako visiš na mašini i „vučeš se“ na 18%, to više nije kvalitetan rad nego loša imitacija rada.
Ovde se lepo uklapa i tema Zašto lagano hodanje sagoreva više masti nego HIIT jer objašnjava zašto ljudi često potcenjuju jednostavnije, održive metode.
Greška koja najčešće pokvari hodanje na nagibu
Najveća greška nije samo visok nagib. Najveća greška je kada osoba podigne nagib, uhvati se za rukohvate i misli da radi isti trening.
U praksi, to menja celu sliku. Kada se držiš za traku, deo telesne mase prebacuješ na ruke. Zbog toga noge rade manje, puls može biti niži nego što misliš, a položaj tela postaje neprirodan.
Još veći problem nastaje kada osoba tako radi iz dana u dan. Listovi i Ahilova tetiva trpe više, kukovi se kreću lošije, a donja leđa često preuzmu deo opterećenja.
Bolji pristup je jednostavan:
- kreni sa manjim nagibom
- hodaj bez držanja
- drži trup stabilno
- gledaj pravo, ne u stopala
- povećavaj nagib tek kada možeš da održiš korak
Na primer, bolje je hodati 30 minuta na 7% nagiba bez držanja, nego 20 minuta na 15% uz stalno oslanjanje na rukohvate.
Kod mršavljenja ne pobeđuje broj na displeju. Pobeđuje realan rad koji telo može da podnese.
Kako da koristiš incline walking za realne rezultate
Ako ti je cilj mršavljenje, evo praktičnog modela koji ima smisla:
Opcija 1 – početnici
3 puta nedeljno po 20-30 minuta
Brzina hoda pri kojoj možeš da dišeš ubrzano, ali i dalje kontrolišeš tempo
Nagib 5-10% za početak
Opcija 2 – srednji nivo
3-4 puta nedeljno po 25-40 minuta
Nagib 8-12%
Povremeno ubaci intervale – 3 minuta jače, 2 minuta lakše
Opcija 3 – napredniji rekreativci
2 dana incline walking
1-2 dana trčanje ili intervalni kardio
2-4 dana trening snage
Ovo je mnogo bolja logika od toga da se zakačiš za jednu viralnu brojku. Jer dobijaš kombinaciju potrošnje kalorija, očuvanja zglobova, razvoja kondicije i bolje održivosti.
Najbolji kardio za mršavljenje nije onaj koji internet trenutno gura. Najbolji kardio je onaj koji možeš da sprovodiš iz nedelje u nedelju.

Jednostavan 4-nedeljni plan za hodanje na nagibu
Ako tek ulaziš u rutinu, nemoj odmah juriti 12%, 16% ili 18% nagiba. To često izgleda motivaciono prvog dana, ali već posle nekoliko treninga telo počne da šalje račun kroz bol u listovima, umor ili gubitak volje.
Bolje je da napreduješ postepeno. Cilj nije da jedan trening bude savršen, već da napraviš ritam koji može da traje.
| Nedelja | Trajanje | Nagib | Tempo | Cilj |
| 1. nedelja | 20-25 minuta | 4-6% | Umereno | Navika i tehnika |
| 2. nedelja | 25-30 minuta | 5-8% | Umereno | Duže trajanje bez držanja |
| 3. nedelja | 30-35 minuta | 6-10% | Umereno do jače | Bolja kondicija |
| 4. nedelja | 30-40 minuta | 8-12% | Kontrolisano | Stabilan kardio rad |
Ako se osećaš dobro, možeš dodati kratke intervale. Na primer, 3 minuta hodaš jače, pa 2 minuta lakše. Međutim, ako ti oporavak opadne, ne treba dodavati još intenziteta.
Za mršavljenje je dovoljno da ovaj kardio radiš 3-4 puta nedeljno, uz trening snage i kontrolu ishrane. Ako ne postoji kalorijski deficit, ni najbolji nagib neće “otopiti” masne naslage.
Plan ne mora da bude ekstreman. Mora da bude dovoljno dobar da ga stvarno sprovedeš.
Kako spojiti kardio i plan koji zaista radi
Ako želiš da stvarno skidaš masne naslage, nije dovoljno da samo ubaciš traku. Moraš da spojiš nekoliko stvari:
- trening snage da sačuvaš ili gradiš mišićnu masu
- kardio koji možeš redovno da ponavljaš
- unos proteina koji drži sitost i oporavak
- kalorijski deficit koji nije ekstreman
- dovoljno sna i oporavka
Zato kod ozbiljnog mršavljenja nikad ne gledam samo pitanje „hodanje ili trčanje“. Gledam šta osoba može da radi 8-12 nedelja bez pucanja po šavovima.
Ako želiš personalizovan plan treninga i ishrane, pogledaj kako radimo u Fitness Monica pristupu – cilj nije da te „ubijemo“ treningom, nego da napravimo sistem koji možeš da održiš.
Šta pokazuje praksa u teretani
U radu sa rekreativcima često se vidi isti obrazac. Ljudi ne odustaju zato što ne znaju koji kardio postoji. Odustaju zato što izaberu varijantu koju trenutno ne mogu da izdrže.
Početnik često krene sa trčanjem jer misli da je to “pravi kardio”. Posle nekoliko treninga bole kolena, listovi su tvrdi, a motivacija padne. Zatim zaključi da kardio nije za njega.
S druge strane, osoba koja krene sa hodanjem na nagibu često lakše napravi kontinuitet. Trening ne deluje kao kazna, puls se podigne, znojenje postoji, a oporavak je mnogo lakši. Posle nekoliko nedelja već može da poveća nagib, trajanje ili ubaci kraće intervale.
Zato u praksi često bolje radi ovaj redosled:
- prvo hodanje na nagibu
- zatim kombinacija hoda i kraćih intervala
- kasnije trčanje, ako telo to dobro podnosi
- sve vreme trening snage kao osnova
Naravno, neko ko već voli trčanje i nema bolove ne mora da ga izbacuje. Međutim, za prosečnog rekreativca koji želi da smrša, pametniji početak je često onaj koji pravi manje otpora i više kontinuiteta.
Najveći rezultat ne donosi trening koji izgleda najteže. Najveći rezultat donosi sistem koji osoba može da ponavlja mesecima.
Šta je bolje za zglobove, oporavak i dugoročno trajanje
Hodanje na nagibu je uglavnom blaže po zglobove nego trčanje, ali nije bezazleno. Ako je nagib previsok ili je tehnika loša, može da optereti listove, Ahilovu tetivu, stopalo i zadnju ložu. Kod osoba sa slabom mobilnošću skočnog zgloba ili izraženim problemima sa listovima, previsok nagib zna da napravi više štete nego koristi.
Trčanje po ravnom ima veću udarnu komponentu, posebno kod težih osoba i kod onih koji naglo povećaju volumen. Zato je izbor između trčanja i hoda uz nagib često pitanje tolerancije tela, a ne „koja opcija je superiorna na papiru“.
Program koji telo podnosi bolje skoro uvek pobeđuje program koji te previše troši.
Šta kažu spoljašnji izvori o oksidaciji masti i 12-3-30 protokolu
Pregled literature o oksidaciji masti tokom vežbanja objašnjava da intenzitet i trajanje treninga utiču na to koliko telo koristi masti kao gorivo. Uopšteno, oksidacija masti raste od niskog ka umerenom intenzitetu, a zatim opada kada intenzitet postane visok.
Optimizing Fat Oxidation Through Exercise and Diet
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15212756
Novija studija koja je uporedila 12-3-30 protokol sa samostalno izabranim trčanjem pokazala je da hodanje uz nagib može imati veći procenat energije iz masti, ali da trčanje troši energiju brže po jedinici vremena. To je važan detalj, jer potvrđuje da “više masti kao gorivo” nije isto što i automatski brže mršavljenje.
An Exploratory Study Comparing the Metabolic Responses between the 12-3-30 Treadmill Workout and Self-Paced Treadmill Running
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11798546
Zato ove izvore treba čitati pravilno: oni ne dokazuju da postoji magični nagib, već da intenzitet, trajanje i ukupna potrošnja određuju širu sliku.
Pregledi istraživanja o tome kako oksidacija masti raste od niskog ka umerenom intenzitetu, a zatim opada na višim intenzitetima, lepo objašnjavaju zašto hodanje uz nagib često pokazuje veći procenat korišćenja masti od trčanja.https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15212756/
Novija studija koja je uporedila incline walking protokol 12-3-30 sa samostalno izabranim trčanjem pokazala je veću relativnu upotrebu masti pri hodanju uz nagib, ali i duže trajanje sesije za isti energetski trošak.https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39917588/
Kada ne treba forsirati visok nagib
Hodanje na nagibu jeste blaže od trčanja za mnoge ljude, ali to ne znači da je uvek bez rizika. Visok nagib posebno opterećuje listove, Ahilovu tetivu, stopalo, zadnju ložu i kukove.
Zato nije pametno odmah krenuti sa velikim usponom ako već imaš bol u stopalu, tetivi, kolenu, kuku ili donjim leđima. U tom slučaju prvo treba smanjiti intenzitet i videti da li telo dobro reaguje.
Posebno budi oprezan ako se dešava ovo:
- bol se pojačava tokom treninga
- bol traje i sutradan
- menjaš hod da bi izbegao nelagodnost
- listovi su stalno zategnuti
- osećaš probadanje u stopalu ili tetivi
U takvim situacijama nije rešenje “stisni zube”. Bolji izbor je manji nagib, kraće trajanje, ravno hodanje ili drugi oblik kardija koji ne provocira bol.
Ako se bol ponavlja ili se pogoršava, najbolje je da se konsultuješ sa stručnim licem. Kardio treba da pomogne zdravlju, a ne da napravi povredu zbog jedne viralne rutine.
Dobar trening treba da te približi cilju, ne da te izbaci iz sistema na dve nedelje.
Zaključak – da li hodanje na nagibu sagoreva više masti od ravnog trčanja
Da, hodanje na nagibu često može da koristi veći procenat energije iz masti tokom same aktivnosti nego ravno trčanje. To je fiziološki logično i potkrepljeno istraživanjima o umerenim intenzitetima.
Ne, to ne znači da univerzalno „sagoreva 70% više masti“ niti da je automatski bolje za mršavljenje od trčanja. Ta tvrdnja je previše uprošćena i bez konteksta može da zavede ljude.
Najpošteniji zaključak je ovaj:
- hodanje na nagibu je odličan alat za mršavljenje
- trčanje je takođe odličan alat za mršavljenje
- pobednik nije određen viralnom slikom, nego time šta možeš dosledno da radiš uz dobru ishranu i plan
Ako ti je cilj realan rezultat, ne traži magičan nagib. Traži sistem koji možeš da ponavljaš.
Najčešća pitanja o hodanju na nagibu i sagorevanju masti
Da li hodanje na nagibu topi više masti od trčanja
Tokom same sesije može koristiti veći procenat energije iz masti, ali to ne znači automatski da dugoročno daje veći gubitak masnih naslaga. Presudni su ukupna potrošnja energije, ishrana i doslednost.
Da li je incline walking bolji za početnike
Za mnoge početnike jeste bolji izbor, jer je manji udar na zglobove i lakše se održava kontinuitet. Posebno je koristan kod osoba sa viškom kilograma i slabijom kondicijom.
Koliki nagib treba koristiti za mršavljenje
Ne postoji jedan magični broj. Za većinu rekreativaca pametnije je krenuti sa 5-10% i postepeno dizati opterećenje, umesto da odmah forsiraju 16-18% bez kontrole tehnike.
Da li trčanje sagoreva više kalorija od hodanja uz nagib
Često sagoreva više kalorija po minutu, ali hodanje uz nagib može biti lakše za duže trajanje i veću nedeljnu doslednost. Zato je odgovor individualan.
Da li je za mršavljenje dovoljan samo kardio na traci
Nije idealno. Najbolji rezultati obično dolaze kada spojiš kardio, trening snage, unos proteina i kontrolu kalorija.
Možda vas zanima i ovo
Nisi u deficitu – evo kako da to proveriš za 30 sekundi















